Književnik
Vasko Šćekić, jedan od pobjednika ovogodišnjeg konkursa za najbolje rukopisne knjige poezije i proze za mlade pisce Udruženja književnika Crne Gore i Književne zadruge Srpskog narodnog vijeća (KZSNV), kaže da je za njega pisanje prirodan slijed s obzirom na porodično okruženje. Poezija je posebno u njegovom fokusu, a upravo je poetskim rukopisom zavrijedio ovu nagradu koja mu je donijela štampanje njegove prve zbirke.
– Od malih nogu sam okružen pisanom riječju, jer u mojoj porodici tradicionalno postoji talenat i težnja za rimovanjem. Ali sam ja ovom nagradom, napravio jedan korak više – istakao je, između ostalog, mladi pjesnik iz Berana.
Poeziju je zavolio još u osnovnoj školi. Sve je počelo Jesenjinovom „Kerušom” i jednim školskim časom.
– Domaći zadatak da pjesmu Sergeja Jesenjina „Keruša” nastavimo kao prozu i dovršimo je kao priču sa srećnim krajem, za mene je bio zadatak u kojem proza nije imala mjesta. Nastavio sam je u stihu i za mene neočekivano su svi bili oduševljeni, to mi je zatim dalo podstreka da nastavim da rimujem. Pisao sam o sportu, o drugarima, porodici, prvim simpatijama. Kasnije, odrastajući, kada sam i osvojio neke školske nagrade, opredijelio sam se za ljubavnu poeziju i poeziju o životu, kako će se zapravo i zvati moja prva zbirka – prisjetio se on.
Veoma je ponosan na ovu nagradu UKCG i, kako je istakao, ona je došla kao rezultat prvog stručnog ocjenjivanja njegove poezije.
– Zbog toga sam dodatno ponosan. Moj trud nije uzaludan, za mene je to veliki uspjeh, tako da na nagradu gledam kao na vjetar u leđa, da nastavim da pišem i budem još bolji – objasnio je , između ostalog, Vasko Šćekić.
Nerijetko piše i prozu, kratke priče iz života, na kojima u budućnosti planira i dublje da poradi. Motiv i trenutak inspiracije pronalazi u ljudima, događajima, svakodnevici. Takođe, i u čitanju Alekse Šantića, Jovana Dučića, Matije Bećkovića, Pera Zupca, Đorđa Balaševića...
„Jednostavno, smatram da je poezija svuda oko nas”, konstatuje mladi pjesnik.
– Ono što karakteriše moju poeziju je dinamični duh vremena u kojem živimo. Moja poezija emitije veliku energiju punu ljubavi u kojoj je životna čaša uvijek do pola puna. Smatram da je moja poezija eliksir čistih i iskrenih osjećanja koja će čitaocima, nadam se, prijati kao predah i eho ljubavi – zaključuje Šćekić.
Mladi pjesnik od kao jedan od pobjednika na konkursu za najbolje rukopisne knjige godine za poeziju i prozu za mlade pisce Udruženja književnika Crne Gore i Književne zadruge Srpskog nacionalnog vijeća postao je jedan član Udruženja književnika. S.Ć.
)){kind=small}
